Piše: Osman Zukić | Foto: Almir Kljuno

Saudin Merdan je biolog koji se vratio u rodno selo Klinčiće kod Olova. Djetinjstvo je proveo u kanjonu rijeke Orlje, a danas se bori da njeno područje bude zaštićeno

Orljati, praviti buku, je osnova iz koje su ljudi izveli ime – Orlja – za rijeku čije su luke nastanili. Nekropole stećaka u neposrednoj blizini i stara kamena ćuprija koja je prelučila uski riječni kanjon poručuju da je to bilo prije mnogo godina. Najprije su podignuta naselja uz kanjon, da bi se kasnije, kad je kuga došla u ove krajeve, stanovništvo izmjestilo na obližnja brda. Odavde se od kad je svijeta i vijeka, priča se tako, izvozi šuma kojom su visoka gorja izrazito bogata.

Ova planinska rijeka izvire iz pećine u jugo-istočnom podnožju planinskog prijevoja Zvijezda. Huči iz dubokog kamenog procjepa i podzemnim kanalima ostvaruje direktnu vezu sa potocima koji uviru kod desetak kilometara udaljenih pećina na Bijambarama. U neposrednoj blizini izvora, čija je temperatura osam stepeni, je izvor termo-mineralne vode.

Šta živi u Orlji

Na izvorište rijeke Orlje nas je doveo Saudin Merdan. Biolog, ekspert za gmizavce i vodozemce, istraživač, ekolog. Rođen je i odrastao u Klinčićima, selu udaljenom pola sata hoda od Orlje. Stigli smo iz pravca Olova, preko Križevića i Meorače. Mogli smo ići i šumskim putem iz sela Musići i Klinčići, da ga nisu izbrazdali potoci usljed posljednjih kiša.

Do sada su investitori četiri puta pokušali isposlovati dozvole da ovdje grade male hidroelektrane, ali su rijeku, kako reče naš sagovornik, mještani svaki put odbranili. Da u konačnici do toga ne bi došlo, Saudin je pokrenuo inicijativu da se ovo područje potpuno zaštiti.

Ideja je da ova rijeka bude endemični centar, refugijum za sve vrste koje je nastanjuju, koje su ugrožene i kojima treba sačuvati stanište da opstanu i nastave živjeti. Da bi ovo područje to postalo, bilo je potrebno uraditi istraživanje o biljnom i životinjskom svijetu, gljivama, insektima, šišmišima, ribama, vodozemcima, gmizavcima, pticama, kako bi se utvrdilo šta to sve živi u Orlji.

Pronađene tri vrste gljiva su prvi put zabilježene u BiH. Za jednu vrstu misle da je nova u nauci. Upisano je deset vrsta divljih orhideja. Preko dvije stotine biljaka. Više od stotinu vrsta ptica. Neke endemske vrste vodozemaca. Pet vrsta zmija i kolonije šišmiša.

Svi volimo područja u kojima živimo, nešto što nas veže za djetinjstvo, i svi bismo voljeli da mjesta koja nama znače budu zaštićena, priča Saudin, ali to se bez ovih elemenata ne može uraditi. „Morate imati argumente da biste pokrenuli ovu proceduru, tako će neko obratiti pažnju na vas, vidjet će da želite to da radite, da ulažete neke napore da se očuvaju takva staništa i takve lokacije. Potrebno je uraditi niz ispitivanja, bioloških, hidroloških, geoloških…“

Rezultati istraživanja, koji su objavljeni online, zajedno sa zahtjevom za zaštitu ovog područja, predati su u Općinu Olovo. O njemu će se očitovati nakon što predlagači prilože dodatne dokumente. Potrebno je dostaviti uvid u vlasništvo obuhvaćenih privatnih parcela, mapu obuhvata, što je zahtjevan zadatak s obzirom da neka zemljišta dijeli i do četrdeset osoba.

Reakcije su dobre, kaže Saudin, ideja o zaštiti područje se dopada i načelniku. „Oni se pitaju na koji način bi općina imala korist od toga da se zaštiti ovo područje, raspituju se o turističkom aspektu. Obilježit ćemo neke planinarske staze, uraditi staze za alpsko penjanje, te sve to staviti na širu mapu planinarskih i alpinističkih ruta u regionu.“

Mali zmajevi

Kanjon je dugačak četiri i pol kilometra i njegovom dužinom je tvrdi makadamskim put čiji su potporni zid, priča se, onomad gradili majstori iz Dubrovnika. S lijeve i desne strane su visoke stijene koje kriju nikad istražene pećine. Dužinom cijelog toka je svega nekoliko vikendica i kod izvora kao spomenik jednom prošlom dobu napušteni restoran u čijim se ruinama danas skrivaju šišmiši i čije je, u lozovinu i paprat zaraslo kupalište, sada dom tritonima i žabama.

Niz potoke koji hrane rijeku, mašine izvlače balvane duboko iz šume.

Zato je rijeka često zamućena, objašnjava Saudin, koji bi bio najsretniji da se u ovom području šuma nikako ne siječe. „Da ovaj dio šume ostane potpuno divlji, da se te površine, koje su prilično iskrčene, obnove. Kada se šeta šumom, teško se mogu pronaći velika, zrela stabla.“ Ili barem, nastavlja, da se mašinama zabrani rad ovdje. Nekada su, pričali su mu, odavde šumu izvlačili isključivo životinjskom zapregom, konjima i volovima. I njegov otac je imao ergelu konja i radio je u ovim šumama.

Jedan od načina da se barem dijelovi ovih staništa zaštite, zaključuje naš sagovornik, jeste da se vrati tom tradicionalnom načinu izvoza šume, što je u konfliktu sa eksploatacijom i potrebama. Spor je to, a skup proces.

Ispitivanja fizičko-hemijskih karakteristika vode su pokazala učešće nitrita koje se pojavljuje usljed rada mašina u neposrednoj blizini korita, te zagađenja potoka koji podzemnim putem dospijevaju na izvorište. „To učešće nije veliko, mala su odstupanja od normalnih vrijednosti, ali zagađenje postoji.“

Saudin nosi meredov. U njega će u vodi uhvatiti tritona. Uzima ga u ruku i priča o njemu. Po Crvenoj listi flore, faune i gljiva FBiH, on je ugrožena vrsta. Prijeti mu nestanak staništa, a ugrožavaju ga neplanska poribljavanja planinskih jezera i potoka kalifornijskom pastrmkom kojoj je on „prvi na meniju.“ Staništa su mu izrazito čiste vode i u ovo doba godine bi trebao biti u hibernaciji. No, zbog izvora tople vode, on je i dalje aktivan. Tepa mu. „Ovo su moji mali zmajevi, ja čuvam Orlju za njih a i oni je čuvaju za mene, kad mene nema tu.“

Žabe krekeću zimi

„Neki znaci upućuju na to žabe i drugi vodozemci na ovom uskom području ne hiberniraju. Takav fenomen do sada kod nas nije zabilježen, a prema mojim istraživanjima, takve stvari su zabilježene u zapadnoj Rumuniji. Povišena temperatura ne dozvoljava usporavanje metabolizma i odlazak u hibernaciju.“ Ako dođete ovdje usred zime, kaže, dok je snijeg pola metra, metar, možda ćete čuti kreket oko vas.

Uhvatio je i dvije žabe. Jedna je mala, što je još jedan dokaz njegovoj hipotezi. Upućuje na to da je nedavno izašla iz stadija punoglavca, a to bi trebalo značiti da ovdje reproduktivni ciklus ne prestaje. Druga je velika šumska žaba, rana dalmatina. Mužjak. Pokazuje nam zadebljanja na prednjim nogama i objašnjava da njima prihvati žabu prilikom parenja. To znači da se priprema za parenje, što se inače ne dešava u ovo doba godine.

Uvodi nas u napuštenu zgradu u kojoj je sve do rata bio restoran. Pokazuje nam izmet šišmiša. Viđa ih ovdje tokom ljeta, ali su sada otišli u pećinu, gdje temperature manje osciliraju. Kaže da Centar za krš i speleologiju najviše radi na zaštiti šišmiša u BiH. Podsjeća kako je ovo možda jedina zemlja na svijetu koja ima znak – šišmiši na put. Postavljen je na ulazu u pećinu kroz koju prolazi cesta iz Vareša prema Zvijezdi.

Saudin je u ovom kanjonu proveo djetinjstvo. Kaže da ga je ovo područje odredilo kao osobu i da osjeća potrebu da svojim znanjem i angažmanom tom području vrati ono što je ono njemu dalo. „Očekujem da će se ponovo javiti neki investitor sa planovima da u kanjonu gradi male hidroelektrane, ali će takvo što teže postići ukoliko uspijemo zaštiti područje.“

I ako inicijativa dobije zeleno svjetlo u Olovu, odnosno Zeničko-dobojskom kantonu, nastaje novi problem.

Sama inicijativa i zaštita ovog kanjona ne znači mnogo ukoliko ovo područje ne dobije adekvatnog upravljača, objašnjava Saudin, upravljača koji će sprovoditi aktivne mjere zaštite staništa i vrsta koje se nalaze u ovdje. „Problem je što ovaj kanton nema instituciju ili zavod za zaštićena područja koji bi upravljao i brinuo njima. Tako da se za upravljača zaštićenih zona određuje Šumarsko-privredno društvo, čija je osnovna djelatnost eksploatacija šume. Time dolazimo u suprotnost s tim šta zaštićeno područje treba da podrazumijeva.“

Popeli smo se na liticu iznad kanjona. Kad je jednom ovdje bio s prijateljima ekolozima, pitao je da li ovo područje vrijedi zaštiti, da li je inicijativa objektivna priznavši pritom da je njegova motiviranost i lične naravi. Dobio je ohrabrujući odgovor i nastavio dalje.

S te litice gledaš kanjon, uska planinska rijeka teče kroz duboki klanac, njena orljava se izdiže između kamenih litica i dopire do nas. S te visine se vidi sva šarolikost sliva. Od izvora teče ravnicom, zatim ubrzava između strmih livada. Zahuči kad se ulije u usko i do tri stotine metara duboko korito, skače s jedne na drugu kaskadu, pjeni i pršče. Zatim se opet umiri, pa niz luku meandrira do ušća u Oćevicu.

Poskok na tržištu

Još jedna od neobičnih karakteristika ove rijeke je zadnji dio kanjona. Sa geološke strane, objašnjava Saudin, mogu se vidjeti kako se takozvana tektonska ogledala uzdižu od obale pa naviše naginjući se prema koritu. „Stručnjaci su objasnili da je ovaj dio kanjona u prošlosti bio pećinski sistem i da je rijeka bila ponornica koja je utjecala u tu pećinu. Vremenom, tavanica te pećine se obrušila tako da je ta ponornica postala površinski tok.“ To je još jedan od razloga zašto je ova rijeka posebna i zašto zaslužuje poseban status.

U svom okruženju, Saudin je poznat po tome što hvata zmije, proučava ih, prati njihovo ponašanje, brojnost i ugroženost. Ljudima je to neobično, jer se plaše zmija i najčešće ne poznaju nikoga ko radi takve stvari. U kanjonu Orlje je evidentirao pet vrsta zmija – poskok, bjelouška, ribarica, smuk i smukulja – a od njih je jedino poskok otrovnica. U posljednje vrijeme, kada ljudi primijete zmiju kod svoje kuće ili u kući, pozovu ga i on dođe da je uhvati i odnese. „Drago mi je što je tako, ljudi su se promijenili, inače bi uzeli lopatu, krampu, kamen i lupili je u glavu.“

Spominje i praksu hvatanja i prodavanja poskoka. Kaže da je to strogo zabranjeno i da su kazne predviđene zakonom dosta visoke. „Mi nemamo dovoljno inspektora koji bi mogli da zaustave takve prakse, pa taj biznis raste.“

Saudin je rođen 1986. Nakon završenih studija je dobio posao u Sarajevu. Petnaestak godina po odlasku, odlučio se vratiti u svoj zavičaj. Radi kao istraživač, obilazi rijeke i istražuje šta živi u njima, mapira ugrožene vrste i njihova staništa. Apeluje kod nadležnih institucija da se zaštite važna staništa. Odlučio je da sačuva sliv rijeke na čijim obalama je proveo djetinjstvo, koja ga je formirala i usmjerila, da joj da nešto zauzvrat, da bude njen glas pred ljudima.

(Priča iz autorskog serijala „Zelene milje: Reportaže i video priče o stanju i perspektivama ekološke svijesti u BiH“ nastala je uz podršku Fonda otvoreno društvo BiH.)

Al-Jazeera Balkans, decembar 2021.