Općinsko vijeće Donji Vakuf jednoglasno je odbilo dati saglasnosti za izgradnju malih hidroelektrana na Vrbasu. Usvojen je i zaključak da se pitanje izgradnje hidroelektrana na rijeci Vrbas i njenim pritokama ne stavlja na dnevni red u narednih 20 godina.

S namjerom da saznamo ko je stao u odbranu rijeke i zašto, zaputili smo se u Srednju Bosnu.

Krivače, Rahmani, Jusići i Šatare pripadaju Mjesnoj zajednici Vrbas. Bilo je planirano da se hidroelektrane grade niz rijeku na teritoriji ovih naselja. Nekoliko kilometara nizvodno su Mjesne zajednice Babin Potok i Torlakovac.

Vrbas se razlio. Vodostaj je nizak. Rekao bih, mirna rijeka. Onda, par stotina metara nizvodno, voda utječe u tijesni kanjon, ubrzava i pjeni. Uz rijeku su poredane kuće. Tamo gdje ona protječe kroz polje, polja se obrađuju. Kukuruzi se viju na vjetru. Neki ljudi na svojoj plantaži beru kornišone.

Dolazili su ovdje stručnjaci. Mjerili su vodostaj rijeke, njen protok i zagledali njene obale. Ispitivanja su pokazala da bi se investicija isplatila. Investitori su planirali izgraditi dvije protočne male hidroelektrane jačine 5 MW. Kanjonom bi položili dvije cijevi dužine po četiri stotine metara s promjerom od četiri metra. Vodu koju bi usisali u te cijevi bi proslijedili na turbine. Poslije turbina opet u kanjon.

Da bi pravio što je naumio, investitor je morao imati saglasnost mještana.

Obećanje investitora

Stanovnicima nekih priobalnih mjesta su obećali asfaltirati put, instalirati rasvjetu i uraditi nasipe. Investiranje od stotinjak hiljada eura. S tim obećanjem su došli predsjedniku Mjesne zajednice Vrbas i zatražili od njega da skupi potpise saglasnih mještana. Ovaj je to učinio. Potom je zahtjev za koncesijski ugovor zajedno s potpisima – izgledalo je da većina daje pristanak – stigao u zgradu Općine Donji Vakuf.

Vrbas izvire na planini Zec – oko 1700 metara nadmorske visine – i desna je pritoka Save. Protječe još kroz Gornji Vakuf, Bugojno, Jajce i Banjaluku. Donjem Vakufu pripada oko 25 kilometara njenog toka. O rijeci su pričali još i stari Rimljani. Piše da su joj ime dali po bijeloj vrbi koje ima uz njen tok.

Mustafa je općinski zastupnik. Rođen je ovdje i odrastao je uz Vrbas. Na njegovim obalama provodi veći dio slobodnog vremena. Ribari više od trideset godina. Priču počinje riječima da pripada ovom gradu i njegovoj rijeci i da sve to jednako pripada njemu i svim njegovim sugrađanima. Kaže da u Vrbasu ima mladice, da lovi pastrmku i lipljena, te da u njenim pritokama viđa rakove i evropskog dabra. Podsjeća nas da su ovdje prije šest godina održana takmičenja iz programa 35. Svjetskog prvenstva u fly-fishingu.

Prije samog dolaska prijedloga na vijeće, njega su zvali neki ljudi i pitali zna li nešto o tome. Tek nakon što se raspitao, mogao je potvrditi da su stigli materijali i da će se o njima vijećati na sjednici. Na nju su došli i predstavnici investitora; pričali su o tome koliko će zaraditi općina i šta će izgraditi stanovnicima tih naselja.

Gore: Mustafa Verem | Dolje: Dragan Šatara

Nešto nije bilo jasno. Pod kojim okolnostima su građani dali saglasnost, ko je skupljao potpise, u kojim naseljima i s kojim objašnjenjem? Neko se pozvao na procedure i tražio zakazivanje javne rasprave.

„Ispostavilo se da su potpisi skupljani nelegalno. Osjećao sam se katastrofalno, poniženo, utučeno… Pogledamo detaljnije; potpisivali se i nepismeni, lažirani potpisi, jedna osoba potpisivala za više njih. Ništa nije bilo prema procedurama. Da li su ljudi kupljeni obećanjem? Ako im treba asfaltni put, rasvjeta, nasip, općina je dužna da to osigura. Obećanja investitora da će to uraditi nije ništa drugo do ucjena. Kao neko ko poznaje Vrbasa i ko je detaljno proučio projekat, tvrdim da bi se njegovom realizacijom uništila rijeka u ovom dijelu“, priča Mustafa.

Vujinović: Iskoristiti hidropotencijal

Projekat izgradnje malih hidroelektrana na Vrbasu je predložila firma BM-Hidro. Tehnički direktor Zoran Vujinović smatra da je u Donjem Vakufu sve rađeno prema procedura.

„Pripremili smo potpuno novi projekat, gdje se minimalno utiče na tok rijeke i eko-sistem. Uvijek imate ljude koji su za i koji su protiv. Projekat je otišao na vijeće, vijeće reklo svoje i mi nemamo nikakvih komentara više. Naša svakodnevnica je da se tužakamo. Ne treba ulaziti u to šta se desilo. Radilo se o velikoj investiciji. Po meni je pogrešno spuštati posao na svađu. Ako se može raditi, radit ćemo u skladu sa zakonima. Dođete, donesete projekat, predstavite kako će minimalno uticati na tok rijeke i onda ljudi kažu da njima to ne treba. Ne razumijem, ali poštujem. Otići će ta sredstva na drugu stranu, nije nikakav problem.“

Vujinović kaže da treba iskoristiti hidropotencijal i ne razumije zašto se stvorila takva netrpeljivost prema projektima izgradnje malih hidroelektrana.

„Smatram da se hidropotencijal treba iskoristiti na održiv način. To koristi čitav svijet, ne znam šta se ovo dešava kod nas i šta god da je pogrešno je. Ali moramo poštovati volju većine i zakonodavne organe. Kada je u pitanju čista energija, naši inžinjeri rade i projekte vjetroelektrana i u tom poslu nailazimo na otpor. Mislim da nije dobro što se koncept postavio ovako – da nam ne treba ništa, da moramo čuvati sve – a pritom nemamo radna mjesta niti su nam opštinski budžeti visoki.“

Firma BM-Hidro je osnovana u Travniku 22. marta 2021. Iz firme su potvrdili da je glavni investitor u ovom projektu kompanija iz Austrije.

Javna rasprava je zakazana i na nju su pozvani stanovnici Mjesne zajednice Vrbas i ostali zainteresirani.

Neki stanovnici su se angažovali da podrobnije ispitaju cijeli projekat i način na koji su prvobitno skupljali potpisi. Dragan je bio među prvima. Inače je mještanin Babinog Potoka. Priča kako je do prvih informacija došao sasvim slučajno. S njim je i predsjednik te mjesne zajednice Samir. Tvrde da ih se izgradnja ovih objekata ne tiče samo zbog toga što će cijevi hidroelektrane nagaziti i njihovo naselje, nego i zato što im važno da rijeka teče onako kako je Bog odredio. Kako Vrbas tako i svaka druga. Podršku su im pružili i mještani susjednog Torlakovca zajedno s predsjednikom Elvedinom.

Protječu milioni

Odvode nas prema rijeci. Pokazuju kuda su investitori naumili položiti cijevi. Cesta uz rijeku je prometna. Ljudi iz dijaspore su došli u zemlju. Suši se luk na ledini. Nikada nisam vidio tako velike glavice. Kažu da je zbog navodnjavanja. U općini su govorili da rijekom ionako protječu milioni. Pitali su zašto to ne iskoristiti.

„Skupili smo se i krenuli srcem u ovu priču. Zamišljao sam u glavi; vidim cijevi, neki objekat, slabi tok rijeke, bare… Više nikad to ne bi bio onaj Vrbas. Javili smo se aktivistima, dali su nam smjernice. Advokati su potvrdili da postoje neregularnosti kod skupljanja saglasnosti. Pokrenuli smo peticiju. Hodali smo od vrata do vrata i skupljali potpise građana koji se protive izgradnji objekata na Vrbasu. Pokrenuli smo i krivičnu prijavu. Sve se brzo dešavalo“, kaže Dragan.

Gledamo snimak rasprave; odazvalo se preko stotinu građana, pokazuju nezadovoljstvo, nastaje metež, galama, čuju se psovke, ljudi jasno govore da nisu za izgradnju, ne žele raspravu i traže da se predstavnici investitora pokupe i odu odakle su došli.

„Kad su vidjeli da je većina protiv, neki su počeli mijenjati mišljenje. Do rasprave je sve išlo ispod radara. Ni u sportskom-ribolovnom društvu ništa nisu znali. Kad bi neko htio drveni stub zabiti u rijeku, morao bi pitati“, tvrdi  Dragan.

Konačno, na narednoj sjednici su izneseni zaključci rasprave uz priložene potpise; 95 posto mještana mjesnih zajednica Vrbas, Babin Potok i Torlakovac nisu bili za izgradnju hidroelektrana. Kao podršku inicijativi, nekoliko hiljada Donjevakufljana je potpisalo peticiju protiv instaliranja ovih postrojenja u dolini Vrbasa.

Prelazimo preko nedovršenog pješačkog mosta i ulazimo u naselje Krivače. Nailazimo na prvu kući. Za stolom sjede domaćini. Nekoliko ih je i pričaju istovremeno. Veliko klupko crijeva, poput onih vatrogasnih, smješteno je u kolicima. Neki čovjek raspetljava silk na svom ribarskom štapu. Primjećuje se da ribari na površinsku vještačku mušicu. Raspitujemo se o Vrbasu. Ispostavlja se da smo sjeli za sto za kojim je održana javna rasprava. Domaćin je Almir.

„Ko bi više znao šta bi tu bilo. Kad daš saglasnost, ko će tebi garantovati da će tako biti? Ovaj period, vidiš sad, najmanja je razina Vrbasa. Oni bi ga uzeli više od 70 posto. Šta bi tu teklo? Bojim se da bi ovdje ostala žabokrečina, a neko bi se bogatio ispred naših kuća“, priča Almir.

Almir inače radi u Hrvatskoj. Nije bio prisutan kad je održana javna rasprava. Njegova žena Mevlida je snimala diskusiju i slala mu preko Facebooka. Kaže da je jedini argument ovih koji su bili za izgradnju obećanje investitora da će uložiti u naselje i zaposliti nekoliko ljudi.

Rijeka i ljudi

Domaćin odgura kolica par stotina metara uzvodno. Gore mu je polje kukuruza. Kukuruzima hrani krave. Zajedno s premijama dobije oko 0.40 euro-centi po litru mlijeka. Utapa jedan kraj crijeva u kanjon Vrbasa, a drugi je prikopčao na pumpu za vodu. Pumpa usisava vodu i pod pritiskom je šalje u drugo dugačko crijevo kojim zalijeva kukuruze. U julu je ove godine pala kiša svega dva puta. Da nije rijeke, kažu, suša bi uništila njihove usjeve.

Jedan mještanin nam reče kako je on dao podršku izgradnji hidrocentrala. Veli da se on i neke njegove komšije složili da se objekti podignu, te da su to spriječili oni koji žive kilometrima daleko od njih upravo zato što njima investitor nije ništa obećao. Čuo je da „u Austriji, u gradu veličine dva Bugojna, imaju dvije takve hidrocentrale i da nikome ne smetaju“. Čak sumnja da je „nekome plaćeno da se cijeli projekat raskopa.“

U Krivače se stvarno dolazi uskim makadamskim putem. Potvrdiše nam i drugi da naselje često plavi. Ovdje su se ljudi nastanili sredinom prošlog stoljeća. Prethodno su im kuće bile na brdima. Neki se od naših sagovornika se sjećaju kada kuće nisu bile blizu rijeke. Rijeke su, kažu, tada bila čišće i onih godina kad bi se izlile iz svojih korita nisu ugrožavale kuće i štale.

Prema nekim izvorima, u pogonu je ukupno 115 malih hidroelektrana, dok je njih 341 planirano ili u izgradnji na rijekama u BiH.

Zahvaljujući svijesti i upornosti stanovnika Donjeg Vakufa, njihovoj pravovremenoj reakciji i dosljednosti, u onom dijelu korita rijeke Vrbas, koji pripada teritoriji ove općine, neće biti izgrađena nijedna u narednih dvadeset godina – do 2041.

(Priča iz autorskog serijala „Zelene milje: Reportaže o stanju i perspektivama ekološke svijesti u BiH“ nastala je uz podršku Fonda otvoreno društvo BiH.)

Al-Jazeera Balkans, septembar 2021. / Fotografije: Almir Kljuno